U posljednje vrijeme možemo vidjeti veliku reklamu proteina, proteinskih jela i dodataka prehrani u medijima i od stručnih osoba. Govori se mnogo o nedostatku proteina u prehrani i potrebi za unošenjem njihove velike količine u organizam.
Da li je to uistinu ispravno ili je to još samo jedan trend i pogrešna teorija kao i mnoge koje smo viđali kroz povijest do sada?
ŠTO SU PROTEINI?
Proteini su složeni spojevi koji u čovjeka i animalnih organizama grade mišiće, kosti, hrskavicu, kožu, kosu, nokte, djeluju kao enzimi, hormoni, transportni proteini (hemoglobin, feritin), nalaze se u sastavu imunoglobulina, daju strukturu i čvrstoću tijelu (kolagen, elastin). Biljke ih sadrže veoma malo i uglavnom su prisutni u sjemenkama, mahunarkama i orašastim plodovima u kojima se nalaze kao koncentrirani nutrijenti.
Proteini su kemijski gledano lanci jednostavnih aminokiselina. Svaki protein može biti građen od nekoliko tisuća aminokiselina povezanih u polipeptidne lance koji zajedno čine makromolekule proteina.
Ljudski organizam ne može direktno iskoristiti strane proteine (životinjsko meso, ribu, jaja, životinjsko mlijeko, suplemente kolagena, životinjske imunoglobuline). Da bi tijelo uopće moglo iskoristiti strane proteine, oni se moraju razgraditi na jednostavne dijelove odnosno aminokiseline. Tijelo jedino od aminokiselina može stvarati vlastite proteine i izgrađivati vlastite mišiće. Ni biljni ni životinjski proteini ne mogu se ugrađivati u ljudske mišiće i izgrađivati ljudski organizam. Iz tog razloga je jasno da ljudskom tijelu kao nutrijenti ne trebaju proteini već jednostavne aminokiseline.
KAKO LJUDSKOM TIJELU OSIGURATI IZVOR AMINOKISELINA?
- Prvi način je onaj na koji su ljudi naučeni da je ispravan i koji se promovira kroz znanost, medicinu i prehrambenu industriju kao takav. To su životinjski izvori proteina poput mesa i mesnih prerađevina, ribe, jaja, životinjskog mlijeka i mliječnih prerađevina. Takvi proteini se tek u tijelu razgrađuju na aminokiseline.
- Drugi način su biljni proteini koji su primarni veganima i vegetarijancima poput mahunarki i žitarica, sjemenki i orašastih plodova. I biljni proteini se tek u tijelu razgrađuju na aminokiseline kako bi ih tijelo uopće moglo iskoristiti.
- Treći način kako tijelu osigurati aminokiseline su izvori čistih aminokiselina iz biljaka. Svaka biljka i plod sadrži određenu količinu jednostavnih nutrijenata aminokiselina. Najveći izvori su voće i zeleno lisnato povrće koji su primarni izvori za ljude koji jedu prirodnu, sirovu hranu.
Dokaz da je u zelenom lisnatom povrću i voću sadržana velika količina aminokiselina su životinje koje se slobodno hrane prirodnom, biljnom hranom. Uzmimo za primjer kravu ili bika. Te životinje cijeli svoj život u prirodnim uvjetima jedu i pasu travu. To nije slučaj jedino ako su u zatvorenim prostorima, stajama i farmama ovisne o čovjeku. Tim životinjama ne trebaju animalni proteini ili suplementi da izrastu u velike, jake i zdrave životinje iako se cijeli život hrane jednolično, samo biljnom hranom. Te životinje instinktivno znaju koja je njihova prirodna hrana i u prirodi nikada neće potrčati da ulove zeca ili pticu već će samo pognuti glavu i pasti travu. Poput krave ili bika i svako drugo živo biće, uključujući i čovjeka instinktivno zna koja je njegova prirodna hrana. Dok životinje nisu indoktrinirane pogrešnim teorijama, naučenim i naslijeđenim obrascima prehrane i nisu im zbog zatrovanosti uma i misli potisnuti prirodni instinkti, čovjek je nažalost najveća žrtva modernog doba.
NASLJEDNE BOLESTI!???
Od samog rođenja dijete u svoje tijelo prima neprirodne tvari, cjepiva i lijekove. Prva hrana koja bi trebala biti majčino mlijeko nije idealnog sastava jer ni majke nemaju idealnu prehranu. Vrlo čest je slučaj da je prva i jedina hrana novorođenčeta umjetna, industrijski proizvedena hrana. Dohrana djeteta počinje sa umjetnim mliječnim formulama, termički obrađenim povrćem i voćem, žitaricama, animalnim proizvodima poput životinjskog mlijeka, mesa, ribe, jaja, sireva. Malo dijete još uvijek nema potisnute prirodne instinkte i prvo će posegnuti za voćem ako mu ga ponudimo, no roditelji ga hrane onako kao što su i sami naučeni da je ispravno. Isprani mozgovi nesvjesnih i bolesnih ljudi odgojiti će isto takvu generaciju svojih potomaka.
Bolesti se ne nasljeđuju.
Nasljeđuju se obrasci ponašanja, način prehrane, životni stil i emocionalne reakcije. Takvi naslijeđeni obrasci prehrane, misli i životnog stila dovesti će do pojave istih slabosti i bolesti u tijelu djeteta kao što postoje u tijelu roditelja.
OPASNOSTI NEPRIRODNE PROTEINSKE PREHRANE
U animalnim namirnicama i proteinima kriju se mnoge opasnosti za ljudsko tijelo.
Probava kod prehrane proteinskim namirnicama je otežana i usporena. Ljudski želudac prvi započinje razgradnju proteina. Da bi se proteini uopće probavili nužno je da želudac luči velike i dovoljne količine kloridne kiseline i enzima kako se proteini koji se pojedu ne nađu neprobavljeni u crijevima. U želucu se proteini djelovanjem kiseline i enzima razgrađuju u polipeptidne lance. Tek se u crijevima nastavlja njihova razgradnja do aminokiselina djelovanjem enzima gušterače i crijevne sluznice.
Kod probave većih količina proteina kakvi se jedu u standardnoj i visoko proteinskoj ili keto prehrani, želudac, gušterača i stanice sluznice crijeva postaju preopterećeni jer moraju lučiti velike količine svojih enzima za probavu i razgradnju proteina. Takva aktivnost probavnog sustava izrazito energetski opterećuje cijelo tijelo i svaki proteinski obrok tijelu oduzima mnogo vitalne, životne energije. Nakon takvog obroka čovjek nema želje za odlaskom u šetnju, za kretanjem ili radom već mu je jedino na pameti da legne na kauč pred televizor i zaspi kao nakon nekog napornog fizičkog posla. Dugoročna i cjeloživotna konzumacija proteinskih namirnica oduzima tijelu dragocjenu životnu energiju i skraćuje životni vijek čovjeka.
POSLJEDICE UNOSA PROTEINA U TIJELO
Kada se u tijelo unose proteinske namirnice u velikim količinama, naš probavni sustav nema kapaciteta za probavu tako velikih količina proteina. Sve što naš probavni sustav ne može razgraditi i probaviti, ne može ni iskoristiti i to ostaje u crijevima kao neprobavljeni otpad. Neprobavljeni proteini u crijevima trunu i stvaraju toksične spojeve poput amonijaka, vodik-sulfida, putrescina, histamina i ostalih kiselih i toksičnih proizvoda truljenja. Svi proizvodi truljenja su razarajući su za stanice crijeva i svih dijelova probavnog sustava.
U probavnom sustavu takvi toksični produkti uzrokuju bolove i grčeve, smrdljive plinove, nadutost, žgaravicu, kiselu, smrdljivu i ljepljivu stolicu i poremećaje s pražnjenjem crijeva. To su sve simptomi nemogućnosti probavljanja proteina u ljudskom probavnom sustavu.
Dugoročna prisutnost toksina iz proteinske hrane uzrokuje oštećenja stanica želuca, crijeva, gušterače, pojavu upalnih bolesti poput gastritisa i kolitisa, ulceroznih promjena, Chronove bolesti, polipa, tumora i karcinoma. Karcinomi debelog crijeva i želuca direktne su posljedice uzimanja animalnih proizvoda i njihovih prerađevina.
DEBELO CRIJEVO JE MJESTO NASTANKA TOKSINA
Stajanje neprobavljenog proteinskog otpada u debelom crijevu dovodi do bakterijske aktivnosti. Iz slijepog se crijeva otpuštaju bakterije truljenja koje se hrane toksičnim otpadom prisutnim u debelom crijevu. Bakterijskom aktivnošću nastaju toksični spojevi koji uzrokuju neugodne simptome i direktno oštećuju sluznicu debelog crijeva.
Truljenje proteina ne škodi samo stanicama crijeva već i svim ostalim stanicama ljudskog organizma. Toksini kroz stjenku debelog crijeva ulaze u krvotok i postaju toksični za cijeli organizam. Amonijak kao jedan od produkata truljenja proteina krvotokom dolazi do jetre. Jetra amonijak prerađuje u manje toksičnu ureu. Bez obzira na količinu uree u krvotoku ona je toksičan spoj koju tijelo mora eliminirati. Njena eliminacija se događa putem glavnih eliminacijskih kanala tijela-bubrega. Prisutnost velikih količina uree zbog proteinske prehrane neizbježno dovodi do oštećenja jetre i bubrega. Dok se jetra može regenerirati lakše, bubrezi se s vremenom oštećuju do te mjere da više ne filtriraju učinkovito krvotok i limfu i ne eliminiraju toksine iz tijela što tijelo uvodi u stanje sve veće zatrovanosti, odnosno toksemije tijela.
Toksemija=zatrovanje tijela=bolest=smrt
JEDNOSTAVNI UGLJIKOHIDRATI SU OSNOVNI I PRIRODNI IZVOR ENERGIJE ZA STANICE LJUDSKOG ORGANIZMA
Sve ljudske stanice energiju proizvode sagorijevanjem jednostavnih ugljikohidrata- fruktoze i glukoze uz prisutnost molekula kisika pri čemu se oslobađa ugljik dioksid, voda i energija. To u tijelu izgleda ovako:
C₆H₁₂O₆ + 6O₂ → 6CO₂ + 6H₂O + energija
To se događa u stanicama svih organa u tijelu, od mozga do stanica kože, mišića, endokrinih žlijezda, probavnog sustava, bubrega… Energetski je tijelu najlakše koristiti jednostavne ugljikohidrate kao izvor energije. Hrana koja sadrži jednostavne ugljikohidrate poput voća je iz tog razloga najprirodniji i najbolji izvor energije za ljudsko tijelo.
Na veliku žalost čovječanstva, današnji trend proteinske prehrane uključuje izbjegavanje unosa ugljikohidrata koji su primarni i osnovni izvor energije za čovjeka. Proteini su tek sekundarni izvor energije za stanice. Tijelo je primorano koristiti proteine kao izvor energije zbog nedostatnosti jednostavnih ugljikohidrata-fruktoze i glukoze. Kada se to dogodi, tijelo izdvaja dušičnu tvar iz molekula proteina i koristi preostali sadržaj ugljika kao pogonsko gorivo i izvor energije u stanicama. Ovaj proces uzrokuje veliki gubitak vitalne energije i nepotrebno opterećuje jetru, bubrege, kožu, crijeva i druge organe kako bi se eliminirao neiskoristivi dušični otpad. Dušični otpad iz proteina je veoma toksičan, direktno uzrokuje oštećenja stanica i uzrok je mnogih degenerativnih bolesti i karcinoma.
Konzumiranjem animalnih proizvoda kao što su meso, suhomesnati proizvodi, životinjske iznutrice i ribe u organizam se unosi velika količina dušičnih baza, purina. Razgradnjom purina nastaje mokraćna kiselina koja se izlučuje bubrezima. U slučaju da je njezina količina prevelika ili je tijelo dehidrirano i u nedostatku vode za njenu potpunu eliminaciju, dolazi do njenog taloženja u tijelu. Sama proteinska hrana dovodi do slabljenja bubrežne funkcije zbog količine toksina koji nastaju njezinom razgradnjom. Posljedica oslabljenih bubrega je također razlog nedostatne eliminacije mokraćne kiseline koja se tada taloži u zglobovima, mišićima, limfi i ostalim organima u tijelu uzrokujući njihove degenerativne promjene i oštećenja. Degenerativne bolesti kao što su giht, reumatoidni artritis, juvenilni artritis, artroze, osteoartritisi, nekroze, lupus direktna su posljedica konzumacije proteina i purina.
Mnogo je još stanja i bolesti povezano s unosom proteina, animalnih proizvoda i druge neprirodne hrane za čovjeka. Današnji čovjek je bolestan najvećim dijelom zbog neprirodne hrane.
“Iako čovjek tisućama godina uključuje meso u svoju prehranu, njegova anatomija i fiziologija kao i kemijski sastav probavnih sokova i dalje nepogrešivo odgovaraju onima frugivorne životinje”
Herbert M.Shelton
Ljudsko tijelo je savršeno i uvijek u stanju zdravlja ako mu damo ono što mu stvarno treba. Proteinska hrana poput mesa i mesnih prerađevina, životinjskog mlijeka, mliječnih proizvoda i jaja nije prirodna hrana za čovjeka. Prirodna i osnovna potreba ljudskog tijela je prirodna, živa, sirova, nezačinjena, neprerađena i termički neobrađena hrana. Samo će takva hrana, stvorena od prirode za čovjeka, tijelo održati u savršeno čistom, zdravom stanju bez bolesti.
Čovjek je po svojoj prirodi plodojed. U prirodi teži naći hranu koja je slatka, ukusna i zadovoljava okusne pupoljke. Čovjek u prirodi nikada neće ni pomisliti da potrči za zecom, kravom, svinjom ili pticom da je ubije i zadovolji svoju glad. Današnji čovjek je pogrešno naučen da su životinjski proizvodi njegova hrana i da mu trebaju velike količine proteina da bude velik i jak. To je učenje nažalost pogubno je za ljudsko zdravlje.
Današnji moderan i „civiliziran“ čovjek je unatoč inteligentnim znanstvenicima i liječnicima najbolesnije živo biće na planeti. Koliko god se ulaže novaca u proizvodnju novih lijekova i traženje superiornog rješenja za ljudske bolesti to se ne nalazi već nekoliko tisuća godina.
Superiorno rješenje je ljudima pred nosom, samo kada bi si dozvolili to vidjeti. Rješenje je priroda i život po prirodnim zakonima.
Petra Šoštarić, specijalist regenerativne detoksikacije, naturopat, prirodni higijeničar, mag.pharm.
Imate li dodatnih pitanja?
Želite li dobiti odgovore o svojim specifičnim zdravstvenim problemima ili nedoumicama?
Za individualne konzultacije termin možete dogovoriti ovdje https://anasta.hr/usluge/
Ukoliko cijenite moju želju za širenjem istine o ljudskom zdravlju i želite podržati moj rad, možete uplatiti donaciju od srca. Upute za uplatu donacija ćete pronaći OVDJE.
S ljubavlju i zahvalnošću, Petra
