PETRA KRIŽAIĆ
Moja priča
Ja sam Petra Križaić, zaljubljenica u prirodu i živu, biljnu hranu.
Po struci sam magistra farmacije i specijalist regenerativne detoksikacije.
Bez obzira na zvanje i znanje moja najveća prednost je vlastito iskustvo sa živom, biljnom hranom, detoksikacijom, Prirodnom higijenom i duhovnim rastom koji mi se dogodio promjenom prehrane i životnog stila.
Moja priča sa zdravljem počinje 1995. godine kada sam upisala Farmaceutsko-biokemijski fakultet. Tada još nisam bila svjesna tajne ljudskog zdravlja, željela sam samo pomagati ljudima. Mislila sam da su lijekovi namijenjeni za liječenje, da dovode do zdravlja i do izostanka bolesti što se nakon dvadesetak godina nakon završetka fakulteta pokazalo kao velika neistina.
U želji da i sama budem zdrava koristila sam lijekove, cjepiva i dodatke prehrani da bih održala svoje tijelo zdravim. Unatoč tome moje tijelo je stalno razvijalo nove simptome i odavalo znakove bolesti. Već u srednjoj školi dobila sam prve proširene vene na nogama koje su se s godinama pogoršavale pa sam ih operirala nakon druge trudnoće. Operirala sam srećom vene na samo jednoj nozi, izvađene su mi bolesne vene, ali su se usprkos tome nakon nekog vremena proširile druge vene i to na obje noge.
Od rane mladosti sam se borila s aknama i masnom kožom i kosom. Tijelo mi je stvaralo potkožne lipome od kojih su neki rasli do veličine šljive. Lipomi su mi se stvarali posvuda, ispod pazuha, na prsima, u preponama, na podlakticama. Povremeno su se lipomi znali upaliti i pretvoriti u bolne, gnojne čireve koji nisu prolazili tjednima. Akne i prištići su bili stalno prisutni na licu. Odlaskom kod dermatologa nikad nisam ništa riješila i stanje je bilo godinama nepromijenjeno. Jedino što mi je pomagalo je bilo kozmetičko čišćenje lica, ali to je moralo biti redovito, svaki mjesec ako sam željela imati donekle lijepo lice. Stalno sam koristila pudere za lice kojima sam prikrivala svoje nesavršenosti.
Nakon prve trudnoće pojavio mi se prvi miom na maternici. Prije toga sam znala imati ciste na jajnicima koje mi nisu stvarale prevelike probleme, ali su bile uvijek prisutne. Nakon druge trudnoće imala sam već više mioma, a pojavili su se i prvi simptomi i zdravstveni poremećaji. Probojna krvarenja svaki mjesec, neredovite menstruacije, jaka krvarenja koja su znala trajati i do tri tjedna i nisu prestajala bez upotrebe hormonskih tableta.
Imala sam i česte mokraćne infekcije što je preraslo u kronični oblik, navodno zbog E.coli zbog čega sam više puta godišnje pila antibiotike. Kao posljedica toga pojavila mi se inkontinencija u blagom obliku, kod jačeg kašlja ili kod skakanja na trampolinu.
Osim ovih zdravstvenih problema imala sam i niz drugih problema i simptoma koji se danas smatraju normalnim jer ih većina današnjih, modernih ljudi ima. Pokvareni zubi (gotovo svi zubi su mi popravljeni, a neki su mi i izvađeni), slab i mutan vid, česte respiratorne infekcije, stalan umor i pospanost, zatvor, grčevi u crijevima, iritabilni kolon, vaginalne gljivične infekcije.
Nakon jedne „gripe“ sam zbog jakog kašlja dobila pupčanu kilu i imam je još i danas, srećom bez većih problema.
Psihički sam se poprilično anksiozno i nesigurno osjećala. Stalno sam imala osjećaj da nisam dobro i da mi se nešto loše zbiva u tijelu. Moja intuicija mi je govorila da nešto u svom životu moram mijenjati.
Već tada sam znala osluškivati znakove koje mi je tijelo davalo, ali nisam imala rješenje za njih niti mi je ijedan liječnik znao pomoći u tome. Zbog toga sam sama počela raditi na sebi i mijenjati svoje prehrambene navike i stil života.
Prvi korak koji sam napravila na svom putu iscjeljenja bilo je izbacivanje mesa iz prehrane. To je došlo spontano nakon druge trudnoće u kojoj sam se jako udebljala pa sam krenula vježbati ashtanga jogu. Meso sam prestala jesti u jednom danu nakon jednog premasnog obroka svinjetine nakon kojeg mi je bilo mučno. Nikad više nakon toga nisam pojela meso, ali sam još dugo jela ribu. Nažalost, to mi nije donijelo željeno rješenje zdravstvenih problema već mi je zdravlje bivalo sve gore i gore. U to vrijeme sam jela velike količine kruha, tjestenine, keksa, kolača i pila sam puno kave.
Nekako u isto vrijeme, u drugoj trudnoći, do mene je došla knjiga „Anastazija“, ruskog pisca Vladimira Megrea. To je prva knjiga iz ciklusa knjiga „Zvonki cedar ruski“ koje sam kroz godine sve pročitala i postale su dio moje kućne biblioteke. Te knjige su me probudile, otvorile mi svijest i s njima je započeo moj duhovni rast. Zbog tih knjiga sam osvijestila važnost sirove prehrane za zdravlje čovjeka i sama sam počela intuitivno uvoditi sve više i više voća i sirove hrane u svoju prehranu.
Od 2017. moja prehrana je bazirana na voću. U početku je to bila prehrana s 50% voća u prehrani što sam s godinama povećavala do današnjeg dana kada je moja prehrana 100% sirova, s 80% voćnih obroka, zelenim lisnatim salatama i malom količinom orašastih plodova.
Ono što sam primijetila uvođenjem voća u svoju prehranu je ogromna količina energije koju sam dobila, nestalo je svakodnevnog umora i pospanosti i bilo mi je dovoljno 5-6 sati sna. Budila sam se puna energije i navečer nisam osjećala umor već u 21 sat kao prije. Koža mi se očistila od akni i prištića, nije više bila masna. Menstrualni ciklus mi se regulirao, nije više bilo dugotrajnih krvarenja ni simptoma PMS-a. Stolica se regulirala, nisam više osjećala bolove i grčeve u crijevima. Nakon jedne detox krize 2018. godine, u koju sam ušla nakon što sam pila velike količine cijeđenih sokova od citrusa, više nikad nisam imala temperaturu, hunjavicu niti bilo kakav simptom respiratorne infekcije. Detox kriza u koju sam ušla bila je poprilično teška, visoka temperatura do 40°C koja je trajala deset dana, jak kašalj s izbacivanjem velikih količina sluzi, malaksalost do te mjere da sam jedva sama mogla doći do WC-a. Sve te simptome nisam više rješavala kao nekad prije lijekovima već postom i cijeđenim sokovima. Nisam snižavala temperaturu ni smirivala simptome već sam pustila tijelo da odradi po svojem najbolje što zna. Imala sam povjerenje u svoje tijelo i njegovu inteligenciju i dala sam mu uvjete da se može samo iscijeliti. Tada sam prvi put spoznala snagu samoiscijeljenja vlastitog tijela.
Shvatila sam da mi nikakav lijek i nikakav tretman ne može dati zdravlje.
Zdravlje ne dolazi izvana već isključivo iznutra.
Zdravlje je samo pokazatelj stanja i čistoće našeg tijela i to ne samo na fizičkom nivou već i na mentalnom, emocionalnom i duhovnom nivou. Što je naše fizičko tijelo čišće to su čišće i naše misli, emocije su stabilnije, a stanje svijesti se proširuje.
Danas više ne gledam na svijet istim očima kao što je to bilo prije 5, 10, 15 ili više godina. Moj život je danas zdraviji, veseliji i ispunjeniji. Bez obzira na sve izazove i situacije koje život stavlja pred mene svoj život promatram kao dar, svaki dan je ispunjen zahvalnošću i sve promatram kao priliku za svoj rast na svim razinama.
Svoj život i svoj rad sam, nakon osobnih tragedija koje su mi se dogodile, odlučila posvetiti šireći istinu o ljudskom zdravlju. Dala sam otkaz u ljekarni nakon 22 godine rada u zdravstvenom sustavu i sada pomažem ljudima koji više ne nalaze rješenje u alopatskoj medicini, da povratkom na prirodnu ljudsku prehranu ponovno uspostave stanje zdravlja u svom tijelu.
Certifikat specijalista regenerativne detoksikacije mi je, uz vlastito iskustvo, dao dodatno znanje o funkcioniranju ljudskog tijela i prirodnim procesima detoksikacije koje mi u neznanju zamjenjujemo s bolestima. Bolesti kakvima ih mi smatramo ne postoje, postoje samo različiti stupnjevi zatrovanja tijela. Svaka bolest (osim terminalnih stanja) se može iscijeliti, svako tijelo se može detoksicirati i regenerirati ako mu damo priliku i idealne uvjete za to.
Svaka duša ima svoj put, a put koji izabere vodi je ili do zdravlja i blagostanja ili do bolesti i patnje.